50. Šimićevi susreti

1964. godina je zlatnim slovima upisana u kulturno prosvjetnu povijest općine Grude, ali i čitave Zapadne Hercegovine ili bolje njenog povijesnog prostora srednjovjekovne župe Imota. Te godine, početkom svibnja, uz 39. obljetnicu smrti A.B. Šimića , započinju svoj polustoljetni kulturni hod Šimićevi susreti, a u rujnu iste godine otvaraju se vrata grudske gimnazije. Od tada do danas skladno žive i surađuju promičući kulturno-odgojno i umjetničko-poetske vrijednosti ovoga kraja i naroda a koje je zapravo točno prije jednog stoljeća (1913.) najavio četrnaestogodišnji učenik Franjevačke gimnazije na Širokom Brijegu, Antun Šimić. Početkom te godine u zagrebačkom listu Luč objavljuje svoju prvu pjesmu:

ZIMSKA PJESMA

Na obljetnicu prve objavljene Šimićeve pjesme, bilo bi nepravedno ( u ovoj prigodi) ne pročitati je i podsjetiti se na taj povijesni poetski događaj, ne samo za Drinovce, Hercegovinu, nego i za cijelu hrvatsku književnost… Od tada će poteći bujice najljepših pjesama hrvatske moderne poezije – koju će tek prekinuti smrt ,2. svibnja 1925. u 12.30. I sama smrt je morala sačekati da bi prije njene pobjede bolničarki izgovorio nekoliko stihova.

1920. godine, samo 7 godina nakon Zimske pjesme, A.B. Šimić objavljuje u vlastitom izdanju svoju prvu i posljednju zbirku pjesama Preobraženja. Od tada do 1964. godine izići će još samo 5 izdanja Šimićevih pjesama, odnosno proza, od kojih je svakako najznačajnije i najopsežnije ono koje je priredio njegov mlađi brat Stanislav Šimić, književni kritičar ali i pjesnik, koji je ovim susretima darovao plural ŠS: Susreti braće A.B. i Stanislava . Sabrana djela- knjiga poezije, Znanje, Zagreb, 1960.

Dakle, 60-ih godina prošlog stoljeća polako su sazrijevali uvjeti da to genijalno djelo konačno postane dio hrvatske i europske književnosti i kulture. A.B.Šimić će tih godina konačno ući u nastavne planove i u školske čitanke, što je posebno važno jer od tada do danas, na cjelokupnom hrvatskom i bosansko-hercegovačkom, ali do 90-ih i kasnije na ex Yu prostoru ni jedan učenik neće završiti osnovnu a posebno ne srednju školu, a da neće pročitati barem jednu pjesmu – onu propisanu obveznom školskom lektirom.

Ulazak Šimića u nastavne planove i školske čitanke podsjetio je pojedince u Drinovcima i Grudama da bi i oni morali nešto učiniti na afirmaciji A.B.Šimića. 1964. Općina Grude postoji tek sedam godina i kao da je i ona sazrela za učenje i shvatila da nije dosta biti samo ponosan da, eto i mi imamo svoga pjesnika kojeg svi školarci uče napamet, nego da je nužno određenom kulturnom manifestacijom podsjećati svake godine iznova i sebe i svijet kakvu su to vrijednost poeziji i umjetnosti uopće darovali mali Drinovci i tek rođena općina Grude. Osim kamena i duhana nismo imali ništa značajnije po čemu bismo bili poznati i opravdano ponosni. ŠS su nas uveli u kulturnu kartu BiH, Hrvatske, ali i bivše Yu.

Te godine dogodit će se još jedan nemjerljivo vrijedan događaj – u rujnu 1964. otvorit će se vrata grudske gimnazije – iz koje će poteći neprekinuta vojska mladih ljudi čije će znanje i sposobnosti obogatiti ne samo ovaj kraj – nego mnoga mjesta od Mostara i Splita – preko Sarajeva i Zagreba, do skoro svih kontinenata gdje se danas nalaze njeni učenici .

Ta 1964. započela je stidljivo i siromašno ali ova dva vrela koja već pola stoljeća teku usporedo, međusobno se nadopunjuju – i obogaćuju: u učionicama će odzvanjati Šimićevi stihovi, gimnazijskim hodnicima proći će najbolji hrvatski, bosanskohercegovački, svjetski pjesnici i kritičari, a iz gimnazijskih klupa će stasati brojni dobitnici Šimićeve nagrade za mlade pjesnike (Mile Pešorda, Miro Petrović, Milka Tica, Ljubica Benović) – čitav niz danas afirmiranih pjesnika i kulturnih djelatnika.

U ovih pola stoljeća povratka A.B. i Stanislava Šimića u škole, na kazališne daske, radio i TV, kroz ovih 50 ŠS prodefiliralo je Drinovcima, Grudama, Imotskim, Širokim Brijegom, Mostarom, Vinkovcima, Zagrebom stotine književnika, slikara, glumaca, glazbenika, koji su pisali, recitirali, slikali, pjevali u čast braće Šimić, a tisuće su ih slušale, pljeskale, uživale…

No, sve nije išlo lako, ni pravocrtno, a i kako bi kad znamo što nam se sve događalo na početku druge polovice ovog polustoljeća ŠS. Nestalo je službeno komunizma, raspala se Jugoslavija – izbio je krvavi rat – nastale su nove države… ipak uz sve ove nesreće i nedaće, pamtimo i neke lijepe događaje ŠS su nastavili svoje trajanje – samo su prve ratne 1991. izostali(preklopilo se to s padom Vukovara). Za prvih 25 susreta (od 1964 – 1989), uz sve ono lijepo i dobro, treba kazati da je bilo pod budnom pažnjom tadašnjeg komunističkog režima, pa su i sadržaji i programi uz umjetnički imali i naglašeno politički karakter ako ne i nadzor. O tome svjedoči prisutnost i govori vodećih BiH političara Hamdije Pozderca, Tode Kurtovića, Branka Mikulića i mnogih drugih. O svemu tome (osim u tadašnjem tisku Oslobođenju i Vjesniku), dokumentirano svjedoči i jedina do danas objavljena knjiga o ŠS Zbornik Životvorno sunce, Šimićevi susreti, 1981.

Skoro prva četvrtina Zbornika od 95 stranica sadrži političke govore. Sve počinje Titovom fotografijom, zatim njegovim citatom o zbližavanju nacionalnih kultura, preko teksta B. Miljkovića ( to čemu nas je Tito učio slično je poeziji), politički govori, komunističke fraze H. Pozderca, H.Brkića, B Mikulića T. Kurtovića, Ivice Lovrića i još 5-6 sličnih političkih tekstova- govora drugih, narodnih rukovodilaca.

Naravno da Zbornik donosi i odlične dijelove, eseje o djelu A.B. Šimića Jure Kaštelana, R. Vučkovića, M. Ristića, B. Milačića, kao i fragment knjige (Dalekozor duha) S.Šimića.

Tu je i izbor Brankove poezije. Dio Zbornika Ljetopis ŠS donosi detaljne programe ŠS od 1964-1981. Iz tih programa saznajemo kada, gdje i što se događalo na susretima. Uglavnom, uz političke nastupe, govorili su književni kritičari ili pjesnici najčešće o A.B.Šimiću, a ponekad i o Stanislavu Šimiću. Treći dio su bili nastupi afirmiranih pjesnika na svečanoj akademiji na kojoj su se dodjeljivale nagrade mladim pjesnicima. Kao dekor ovoj političkoj i književnoj manifestaciji bile su likovne izložbe i nastupi folklornih skupina i glazbenika ( od onih zabavnih i narodnih do onih umjetnika ozbiljne glazbe). Skoro redovni su bili ili recitali ili kazališne predstave.

Tu je popis nagrada ŠS, koje su se počele dodjeljivati 1970. Od 30 dobitnika od 1970-1980 su imena Gruđana Mile Pešorde, Bore Bošnjaka, M. Petrovića. Lj. Benović, Z. Kordića M. Tice i dr. 1978 god je ustanovljena nagrada Braća Šimić za najbolje književno kritički tekst u Jugoslaviji. Prva tri dobitnika su bila R. Konstatinović, Beograd i M. Begić , Sarajevo, Jure Kaštelan, Zagreb.

Posebno je bogata i vrijedna Fotokronika ŠS. Tu su i kolaži i isječci iz tadašnjeg tiska o ŠS. Ovakva bi knjiga bila nezamisliva bez stihova učesnika, to je mala antologija ŠS, s pjesmama velikih pjesnika Nikole Martića, Maka Dizdara, Petra Gudelja, Jure Kaštelana, Vladimira Pavlovića, Anđelka Vuletića, Veselka Koromana i drugih.

Osim ove povijesne publikacije vrijedna je za poznavanje ŠS i kronologija Susreta objavljena u 1.broju Godišnjaka MH Grude (Susreti), autora Lj. Leke, jednog od (uz S. Glavaša) najdugovječnijih članova Odbora ŠS i sigurno jednog od pouzdanijih kroničara ove Manifestacije.

Nakon 1990. i političkih promjena, rata, raspada Yu i stvaranja samostalne RH i BiH, na ovim prostorima SUSRETI gube politička obilježja – nema više političara s državne i političke (stranačke) razine. Nažalost, naši rukovodioci nisu prisutni ni kao posjetitelji – valjda je to njihov politički govor i odnos prema kulturi i umjetnosti. Osim izostanka politike i političkih tirada, Program se nije puno mijenjao. Svih ovih zadnjih godina shema je ista. Ključna novost je da su političke govore zamijenile Sv. Mise za braću Šimić u crkvi njihova krštenja. Susret su napravili još jedan važan iskorak. Kulturna i književna događanja izišla su iz okvira općine Grude ili općina Z.Hercegovine i Imotskoga.. Susreti su pošli putem školovanja A.B. Šimića, tako da se kulturni događaji zbivaju i u Širokom Brijegu, Mostaru, ali i u Vinkovcima i Zagrebu. Posebno je intenzivna i kvalitetna suradnja s Vinkovcima čiji pjesnici i slikari gostuju kod nas a mi dio svoga programa održavamo u gradu na Bosutu.

ŠS su sigurno jedna od najkvalitetnijih i najdugotrajnijih književnih manifestacija, ali i ona je zapadala i zapada u krize. Politički događaji su reducirali dio učesnika, međutim, nije to samo zbog politike, problemi su i u financiranju kulture uopće, pa i ovih Susreta. Hrvatska bi država ovim Susretima trebala dati istu razinu potpore kao i Goranovom proljeću. BiH bi morala biti još izdašnija u pomoći i odnositi se prema Susretima kao i prema Sarajevskim danima poezije. Sadašnje financiranje uglavnom snosi općina Grude i ZHŽ i sponzori.

Hvala svima! Ovaj Odbor ŠS vjeruje u barem slijedećih 50 god života ove manifestacije, ali i u novu monografiju koja bi trebala izići u 2014. godini.

 

Jozo Marić, prof.

 

Više o Šimićevim susretima možete pronaći na www.simicevisusreti.info